“Terra-poslednja YU decenija” u galeriji Muzeja Terra

https://youtu.be/yJ9wp6O57h8

Izložba vajarskih radova, rađenih u terakoti u prvoj deceniji simpozijuma “Terra“ i poslednjoj Yu deceniji otvorena je u galeriji Muzeja Terra.

U okviru prve ovakve izložbe, čija se postavka od juče u galerijskom prostoru Muzeja Terra nalaze se dela umetnika, koji su vajali u prvim godinama osnivanja simpozijuma, tačnije u prvoj deceniji, koja je počela davne 1982.

Skulpture vajara sa celog prostora nekadašnje zemlje, objedinjene su pod nazivom „Terra-poslednja YU decenija“ i predstavljaju prve radove, umetnika koji su stvarali u tom periodu i bili pioniri vajarstva na prvim simpozijumima. Kako   navodi istoričar umetnosti Sava Stepanov, koji je i otvorio izložbu, naslov upravo  ukazuje kome i čemu je posvećena:

-Vrlo je precizan naziv izložbe. Osamdesete su godine kada je počela da radi Tera, a osamdesete su poslednja decenija postojanja Jugoslavije. I taj prvi deo delovanja Terre je posvećena jugoslovenskim umetnicima. Sva sreća da je to tako. Boban Kojić je predviđao da će Tera trajati dugo i bio je u pravu. Traje skoro 40 godina. U Terru poziva ljude koji su afirmisani i dokazani u ovoj sferi umetnosti.

Umetnik vajar Pavle Pejović, iz Crne Gore je na Terri prvi put boravio 1992. godine, pod zastavom Jugoslavije. Tada je napravio preko 100 skulptura i u svojim izjavama je tada naveo da je prostor u kojem se boravi i radi inspirativan i proizvodi stanje neopterećenosti:

-Sa zadovoljstvom se svaki put vraćam Kikindi i Terri. Ovde sam prisutan jedno 25 godina, prvo kao solista, a onda sam godinama dovodio i svoje studente. Sreća je  da tako nešto postoji. Ovo je jedan inspirativan kutak. Ovde se vajar oseća zbilja i uvaženim i ponosnim. Ovo je stvarno, što se dešava na Terri i sama Terra na ponos vajarske umetnosti uopšte.

Nije beznačajno napraviti ovakvu izložbu. U muzeju se izlaže određeni broj dela, s tim da će se menjati postavke. Ovo je prva izložba na kojoj se i pokreće akcija sa ciljem da se dva tri puta godišnje prave izložbe iz zbirke na određene teme i varijacije.

Jedna postavka ne može da živi tokom cele godine, ali će imati pravu funkciju, kroz različiti osmišljene izložbe, čije će se postavke menjati u zavisnosti od teme. Na taj način, dodao je Stepanov, Tarra kao galerija i kao muzejski prostor ima mogućnost dugog opstanka, što je i cilj kako osnivača, tako i učesnika, ali i samih sugrađana..