Ručna kosidba i dalje čuva duh prošlih vremena na severu Banata

Nekada nezaobilazan posao na selu, ručna kosidba danas se može videti uglavnom na manifestacijama koje čuvaju stare običaje. Jedna od njih održana je u Sajanu, gde su se četiri ekipe iz Srbije i Mađarske nadmetale kroz šest disciplina i pokazale veštine nekadašnjih kosaca. Iako manjeg obima, manifestacija „Severnobanatske žetvene svečanosti” još jednom je potvrdila da tradicija ima svoje mesto i među mlađim generacijama koje dolaze. Među njima je i devetnaestogodišnji Atila Benjocki.

-„ Ovo je drugi put da kosim a učio sam od starijih. Nije bilo teško zato što volimo tradiciju,” rekao nam je Atila.

Najstariji kosač, osamdesetdevetogodišnji Ferenc Kereši iz Sente, i ove godine stao je među čuvare tradicije. Pod zlatnim banatskim suncem zasukao je rukave, naoštrio kosu i pokazao da se ljubav prema ručnoj kosidbi i starom zanatu prenosi snagom volje, a ne brojem godina.

-„ Nekada je to sve drugačije bilo, a sada kombajn odradio posao i gotovo. Mnogo sam kosio ručno, a nije to teško, potrebno je da imate samo oštru kosu,” izjavio je Ferenc.

Razume se, težak posao u polju ne započinje bez tradicionalnog doručka, koji je oduvek bio važan deo svakog radnog dana. Barena jaja, krompir u čakširama, slanina, šunka i kobasica bili su nezaobilazni na žetelačkoj trpezi, jer je za rad pod otvorenim nebom valjalo imati dovoljno snage. Domaćin 29. po redu „žetvenih svečanosti” bio je KUD „Adi Endre“ iz Sajana.

-„ Cilj nam je da ovu manifestaciju zadržimo, sačuvamo i da predamo mladima. Mislim da smo naš cilj uradili, zato što smo mogli da stvorimo jednu mladu ekipu. Nadmetali su se u košenju, trčanju po strnjici, guranju paorskih kola i vuči konopca,” istakla je Šara Benjocki, predsednica KUD-a „Adi Endre”.

Savremeni način života doneo nam je mnogo toga, ali nas je isto tako udaljio od jednostavnih vrednosti. Zato su događaji koji oživljavaju stare običaje važni — vraćaju priče o ljudima, radu i veštinama koje ne smeju nikada da budu zaboravljene. Jer neke vrednosti ne mogu da se kupe niti zamene savremenim dostignućima — one se čuvaju, uče i prenose sa generacije na generaciju.