
Nekada se predstavljao kao borac za narod, čovek iz baze, simbol otpora i besplatnog prevoza za obespravljene. A danas? Milomir Jaćimović, autoprevoznik iz Đurđeva, pokazao je pravo lice – biznismen u maski mučenika. Kad više nema ko da plati – vozi se za koga ima. Tako danas izgleda sudbina čuvenih “narodnih autobusa” Milomira Jaćimovića, autoprevoznika iz Đurđeva, koji je mesecima glumio žrtvu sistema i vozio blokadere “za narod”.
Dok su drugi trčali ultramaratone, protestovali i spavali na ulici, Milomir je skupljao donacije, kupovao autobuse i gradio kuće! I to sve pod izgovorom – „radim za narod“.

Kada su blokaderi teroristi prestali da plaćaju – narodna priča je pukla k’o guma!
Da stvar bude još bizarnija, glavni incident koji mu je doneo medijsku pažnju – navodno izbušene gume na autobusu – ispao je porodična režija. Policija utvrdila – njegov sin bušio gume.
Ali ono što je najskandaloznije – „narodni autobusi“ više ni ne voze narod! Zašto? Zato što blokaderi više ne plaćaju.
Jer kad se ventil sa donacijama zatvorio, ideali su bačeni kroz prozor, a bus je preusmeren – ka biznis turi!
Kada „narod“ prestane da plaća – kreće komercijala
I dok se ranije pričalo da su putovanja besplatna, da se sve radi „za narod“, sada nema vožnje bez keša.
Autobusi koji su navodno „narodni“, sada se koriste za razne „aranžmane“ – od verskih izleta, do komercijalnih vožnji. Naravno, ništa nije besplatno. Sve se naplaćuje. A Milomir broji pare.

Građani sa pravom pitaju – gde su sad ideali? Gde je borba za pravdu? Jer ako je sistem tobože gušio njegov rad, kako je odjednom uspeo da kupi nove autobuse, kuće i proširi firmu?
Gde su sad parole, narode moj? Gde su sad suze u kamere, priče o progonu, vapaji da ne može da radi? Jer očigledno – radi i te kako. I zarađuje bolje nego ikad!
Slučaj „izbušene gume“ – porodična predstava
Podsetimo, veliki incident s navodno sabotiranim gumama ispao je čista nameštaljka, jer je utvrđeno da je sve uradio njegov sopstveni sin, takođe deo pokreta.
Cilj? Naravno – sažaljenje i donacije!
Ali sad, kad donacija nema, ni gluma više ne pije vodu. Autobusi se i dalje voze, ali ne za „narod“ – već za one koji mogu da plate.
Narodni ideal zamenio je lični interes. A oni koji su verovali da pomažu borbu, možda su samo finansirali – tuđi biznis plan.

Izvor: nsuzivo.rs